O blogu...

Moji prijatelji već znaju koliko sam očarana Istanbulom i Turskom... Tako sam ja u maju 2010. godine prvi put posetila Istanbul, a prvog dana sam znala da ću se opet vratiti. Do sada sam bila pet puta i znam da će Istanbul biti moja česta destinacija.
Odlučila sam da pokrenem ovaj blog kako bi podelila svoja iskustva i oduševljena Istanbulom, kao i da bi pomogla svima koji su zainteresovani da posete ovaj magični grad. Vođena sam idejom da mladi treba više da putuju i istražuju svet po svojoj meri uz malo avanturističkog duha :)
U našoj zemlji nije baš učestalo da sami organizujemo putovanja, ali iz mog iskustva mogu da zaključim da je ovaj način dalekoooo interesantniji i pruža mnogo širu sliku o nekoj državi ili gradu.
Slobodno me pitajte sve što vas interesuje o Istanbulu, a ja ću vam odgovoriti koliko mogu :)

среда, 20. фебруар 2013.

U Istanbul avionom

Kada sam počela da pišem ovaj blog Istanbul nije bio toliko popularna destinacija u Srbiji pa sam čak dobijala pitanja tipa: koliko žena imaju Turci i da li tamo seku ruke kao kaznu za krađu o_O No, da li zbog serija ili ko zna čega, Istanbul je postao must see destinacija što su napokon primetile i avio kompanije :) Do skoro je bio aktuelan i jedan od najčitanijih post U Istanbul vozom, međutim zbog relativno jeftinih karata koje koštaju isto kao i drndanje vozom 24 sata, voz je (između ostalog zbog toga) ukinut.


Dnevno za Istanbul iz Beograda polazi od 2 do 4 leta i to Jat Airways i  Turkish Airlines za Ataturk airport (evropska strana) i Pegasus Airlines za Sabiha Gokcen airport (azijska strana).



Prvi put sam letela avionom u decembru 2012. (verovali ili ne) i to baš za Istanbul. Putovala sam sama jer sam išla kod drugarice pa je susret sa aerodromima, gejtovima i ostalim stvarima i mestima za mene bilo novo iskustvo. Moj drugar Marko mi je detaljno objasnio proceduru i sve je bilo baš kako je rekao, hvala mu :) Ono što nikako nisam mogla da predvitim je magični pogled iznad oblaka, predivno je i vredi svaku paru :)



CENA

S obzirom na veliku zainteresovanost, avio kompanije se često utrkuju sa cenama pa ako redovno pratite njihove internet stranice možete naiđi na akcije.

Jat airways – mnogi su mi rekli da bez obzira na cenu ne preporučuju let „našim“ JAT-om, ali red je da kažem da je redovna cena povratne karte oko 160€ dok na akciji može da bude oko 100€. JAT-ov avion sleće (i poleće) sa aerodroma Ataturk u Istanbulu.

Turkish airlines – ja sam letela sa njima i oduševljena sam! Redovna cena povratne karte im je od 163€ do 206€ (trenutno) za ekonomsku klasu, a na akciji je oko 100€. Njihov avion takođe sleće na Ataturk aerodrom. Akcije imaju periodično a to znači da u nekom periodu (recimo od 20 dana) možete poručiti kartu po toj specijalnoj ceni i to da vam je prvi mogući datum odlaska mesec dana od rezervacije a posledni datum za povratak je datum do kada traje akcija (obično je 3 meseca).

Pegasus airlines – je low cost kompanija i povratna karta košta oko 100€. Avion sleće na aerodrom Sabiha Gokcen. Ovo je jedna od većih avio kompanija u Turskoj (ništa ne može da se poredi sa Turkih airlines-om, pa ni oni) a i jedna od najpopularnijih za unutrašnji saobraćaj. Nemojte da vas brine to što je ovaj aerodrom na azijskoj strani, sve jedno vam je.


REZERVACIJA KARTE

Iskusni letači već znaju proceduru, ali dobijala sam dosta pitanja na ovu temu pa ću podeliti moje skromno iskustvo.
Kartu sam rezervisala preko sajta Turkish Airlines-a. Odabrala sam datum putovanja i krenula u proceduru, sve je vrlo jednostavno i tu se možete igrati do mile volje dok ne dođete do onog momenta plaćanja. Ne znam koje sve opcije postoje ali ja sam kartu platila VISA virtuon karticom. Ukoliko već imate račun u nekoj banci raspitajte se da li imaju ovu karticu ili neku drugu za plaćanje preko interneta. Izrada kartice traje 2 nedelje osim ako pravite ERSTE poklon karticu, nju možete napraviti za 15 minuta. Piše da ukoliko plaćate virtuelnom karticom treba da imate pri sebi i neku drugu karticu pri čekiranju na aerodromu, ali meni ništa nisu tražili. U principu sve je jednostavno.. ukoliko neko želi da podeli svoje iskustvo nekog drugog načina plaćanja može slobodno :)





KAKO OD AERODROMA

Svaki dan sam dobijala barem jedno pitanje na ovu temu i to u fazonu kako od aerodroma do tog i tog hotela.. E zato moram da naglasim da je vrlo važno gde ćete rezervisati hotel/hostel ako idete prvi put u Istanbul u sopstvenoj režiji. Većini koja me je ovo pitala je trebala da promene 3 prevoza da dođu do svog smeštaja.. zato vam preporučujem da hotel/hostel rezervišete na opštini Beyoğlu (Bejoglu) pored trga Taksim ili u blizini ulice Istiklal. Verujete mi svi će se pohvaliti da se nalaze u blizini ovog trga ili ulice tako da ćete lako naći smeštaj.


Sa oba aerodroma (Ataturk/Sabiha Gokčen) polaze linijski autobusi (shuttle bus) Havaş (Havaš) i vode do Taksima. Cena od Ataturkovog aerodroma je 5€ (10 YTR) a sa Sabiha Gokčen je 10€ (20 YTL) s tim da im morate platiti u lirama (YTL). Slobodno promenite koji evro na aerodromu, drugar Danijel kaže da je kurs ok. Ukoliko ste rezervisali smeštaj u blizini Taksima ili već dobro poznajete Istanbul vašem transportu je kraj :) A ukoliko ste rezervisali smeštaj na Sultanahmetu kako bi bili u blizini istorijskih spomenika (ali daleko od svega drugog) čekaju vas ozbiljni poduhvati. U ovom slučaju važno je da se dobro orijentišete, imate mapu pri sebi i lire.


Dakle, ukoliko ste rezervisali smeštaj na Sultanahmetu u blizini Beyazit trga, Sirkeci-ja, Sultahahmet trga.. onda vam je procedura ista samo se razlikuje stanica na kojoj ćete sići. Kada busom stignete na Taksim, odma dole se nalazi metro. Na trgu ima velik znak, ne možete promašiti. Tu kupite 2 žetona (ukupno 6 lira - oko 3€) i tražite izlaz na Kabataş, tu ima samo jedna stanica Taksim-Kabatas, onda izađete na Kabatašu i odma tu se nalazi stanica za tramvaj, ne možete promašiti jer je to početna stanica tako da nema tramvaja za drugi smer osim za taj koji vodi na Zeytinburnu. Pogledajte tekst Javni prevoz u Istanbulu. Na Google maps-u nađite svoj hotel/hostel i najbližu stanicu pa tu siđite. Sve je vrlo jednostavno, iako ne zvuči tako :)


Ukoliko ste smeštaj rezervisali na azijskoj strani, na Kadikoju (Kadıköy) onda od Kabataša ne idete dalje tramvajem nego idete brodićem pravo do Kadikoja. Dakle, na tom Kabatašu se na istom mestu nalazi stanica za metro, za tramvaj i za brod tako da ćete se lako snaći.


Ukoliko ste smeštaj rezervisali na ili u blizini Jenikapija (Yenikapı – što znači nova kapija), najbrže je da do tamo dođete vozom od Ješilkoja (Yeşilköy – što znači zeleno selo) do stanice Jenikapi, tuda ide voz za Evropu i ko je nekada dolazio vozom u Istanbul prolazio je pored tih stanica. E ta stanica Ješilkoj je najbliža aerodromu i nalazi se odma pored aerodroma samo to pored može biti daleko od izlaza. Najbolje da uzmete taksi do tamo.. ali pitajte koliko će koštati. Ako će legalno, start im je 2,75 lira. Ako ste avanturisti, odštampajte taj deo grada pa krenite peške, nije daleko a sigurno će vam neko pomoći. Kada stignete na stanicu idete na voz koji ide u pravcu Sirkeci (Sirkeži) stanice, to je i poslednja stanica. Pogledajte tamo koliko stanica ima do izlaska a i kažu na razglasu koja je stanica. Ako slučajno propustite stanicu, izađite iz voza i sačekajte sledeći koji ide u suprotnom smeru. Voz ide na 15-20 minuta. 


Ovo su najčešće opcije za rezervaciju, ali ja opet savetujem da smeštaj rezervišete na Taksimu. Proučite mapu, pročitajte tekstove Šta morate videti u Istanbulu 1 i 2 pa isplanirajte vaše putovanje :)

*
Unosim male izmene u skladu sa novostima.
Kako čitam na internetu grad je doneo neku odluku, tako da su od 14. januara ukinuli tu liniju koju prevozi Havas. Oni su sada u nekom procesu da se vrati ta linija tako da ako planirate put prvo pogledajte na njihovom sajtu da li idu to možete proveriti ovde www.havas.net tako što ćete odabrai mesto i aerodrom na koji slećete. Ako idalje ne saobraćaju a i ako niste sigurni spremite se za plan B.

Ukoliko idete sa Ataturk aerodroma imate nekoliko varijanti a one zavise od toga gde idete. ako idete na Taksim možete uhvatiti gradski autobus 96T, ako idete dalje onda odaberite neku od gore varijanti, a ima i bus za Sultahahmet TB1, TB2, T1. Druga varijanta je da idete tramvajem linijom M1 do stanice Zeytinburnu a onda presednete na liniju T2 ka Kabatašu tako da možete izaći na stanici koja vam odgovara (Sultanahmet, Sikeci, Eminonu, Kabatas..).





Ukoliko idete sa Sabiha Gokcen onda imate gradski bus SG-2 do Taksima a onda na sultanahmet možete otići do sada navedenim varijantam.


Kliknite da bi bolje videli tabelu sa linijam
U Svakom slučaju unosiću izmene sa novostima..



SREĆNO


Imala sam predrasudu da avioni nisu mnogo romantični i društveni, ali nakon ovog iskustva sam promenila mišljenje. Na letu za Istanbul, negde među oblacima, upoznala sam Stefanu i Igora koji su, kao i ja, prvi put leteli avionom, a obradovala sam se kada su mi rekli da su čitali moj blog. U povratku sam upoznala dva iskusna letača sa kojima sam isto provela divno vreme. Tijana je bila toliko divna.. poklonila mi je vino i Turkish airlines set za spavanje, hvala Tijana :)







U duhu ove teme želim vam ugodan let bez jačih turbulencija, strava ekipu na sedištima pored vas i kao i uvek otvorenost ka novim iskustvima :) Što bi Turci rekli - iyi yolculuklar!

P.S. ne krećite gladni na aerodrom 

субота, 28. јануар 2012.

Šta morate videti u Istanbulu? - drugi deo


(put kojim se ređe ide)

Vratila sam se sa mog četvrtog putovanja u Istanbul, bila sam od 27. decembra do 3. januara ali ovaj put u gostima ;) Potpuno novo iskustvo za mene i moju drugaricu, prosto neverovatno! Imale smo sjajne domaćine i nemam dovoljno reči hvale za njihovo gostoprimstvo. O informacijama koje sam pokupila i iskustvima koje sam stekla tokom ovog poslednjeg boravka ću vam pisati kroz razne teme pa i kroz ovaj tekst. Ostala sam dužna da završim prethodni tekst tako da sada nastavljam sa predlozima po danima za must see u Istanbulu. Predlog za prva dva dana možete pročitati ovde, a sada nastavljam sa trećim danom...


Dan 3. – šarena Azija

Na poslednjem putovanju najviše vremena sam provela na azijskoj strani. Ono što je meni ovde najinteresantije je to što nema mnogo ili nema uopšte turista :) Prijalo mi je da mi se trgovci obraćaju na turskom i da kad ih razumem klimnem glavom ili se nasmešim a nekada čak i odgovorim, prijalo mi je i što se oni iznenade što ne znam turski. Sve je drugačije.. možete da osetite svakodnevni život i doživite potpuno drugačiji utisak. Ovde nema nekog velikog cenkanja, cene su takve kakve jesu.. Naravno ima delova koji su malo starij kao i onih fency i cool :)

недеља, 11. децембар 2011.

Šta morate videti u Istanbulu?


(opipavanje pulsa...)


Koliko god puta da odlazite u Istanbul, nikada nema dovoljno vremena da obiđete sve što ste želeli, to je sigurno... Ja sam do sada išla 3 puta po 5 dana. Mada, to je 5 noćenja, ali praktično je 6 dana jer se prvi dan stiže ujutru, a poslednji dan se ide kasno uveče vozom. Kada bi nabrajala šta sve to treba da se vidi u Istanbulu, taj spisak ne bi imao kraja.. ali zato ću ja pisati šta to sve možete videti u Istanbulu za 5 dana a  da sam ja obišla. Nekako mi nije u redu da pišem o mestima koje nisam obišla, a svakako imam spisak koja mesta ću posetiti sledeći put, pa ću vam o tome pisati kasnije.

U zavisnosti od toga kojim danima idete tako i napravite raspored. Ovaj raspored mi je najlogičniji i svideo se mojim prijateljima kada smo zajedno išli vozom. Neki muzeji nerade jednom nedeljno. Obično je to utorak, ali najbolje je da proverite na zvaničnom sajtu institucije. Sve lepo piše...



Dan 1. – upoznajte kraj

Sve zavisi  kada ste doputovali taj dan, da li ste umorni i tako.. ali savetujem vam da taj dan samo obiđete kraj, vidite atmosferu i  cene u restoranima, popijete  čaj, pojedete đevrek (na turskom se kaže simit), nabavite kartu na nekom od info mesta (besplatno), pojedete doner, popričate sa nekim trgovcem, vidite kako funkcioniše javni prevoz... nemojte da idete u šoping prvi dan nikako. Nakon što ste snimili situaciju možete uveče da napravite plan za naredni dan.

Info mesto gde možete nabaviti kartu je na Sultanahmet trgu i radi do 17h. Sigurno ima još negde u gradu, ali ja nisam videla.

недеља, 24. јул 2011.

Javni prevoz u Istanbulu (Ažurirano)


Evo mene opet posle 100 godina... Prošli put sam pisala o tome kako vozom stići u Istanbul a sada ću pisati o raznim varijantama prevoza po Istanbulu.. Neću praviti veliki uvod jer ima dosta informacija koje želim da podelim.

Moj utisak o prevozu po Istanbulu je da ne pokušavate da vozite jer tamo vlada zakon haosa :) ali zato imam utisak da je javni prevoz organizovan fantastično!  Već sam rekla da je Istanbul orgoman grad i bez obzira što je lepo šetati definitivno ćete koristiti i javni prevoz. Na raspolaganju vam je: autobus, tramvaj, tramvaj „nostalgija“, tunel,  metro, metrobus, brod,  dolmuš i taksi. Javni prevoz je tako organizovan da možete stići gde god poželite. Ako hoćete da idete na neko zabačeno mesto, ne tako turistički poznato i udaljeno od vaše početne stanice stićićete uz malo istraživanja sa jednim ili više vrsta prevoza. Važno je da znate da u Istanbulu uglavnom možete da nađete mapu koja prikazuje do 10% grada tako da ili kupite skuplju kartu/knjigu ili se dobro opremite kod kuće i ponesite odštampane sa google maps :)

Najbolja koju sam do sada našla- mapa javnog prevoza u Istanbulu

недеља, 10. април 2011.

U Istanbul vozom



„Za balkanske vozove važi da su spori kako bi odavali utisak veličine zemlje, a prati ih i romantični segment zbog raznolikog sveta koji možete upoznati i spoznaja do kojih možete doći na dugom proputovanju“ ova rečenica iz Priručnika za jeftino putovanje savršeno opisuje moje viđenje putovanja vozom.

Voz iz Beograda za Istanbul kreće svako jutro u 7.50h. Nekada je ova putanja bila deo čuvene linije Orient Ekspresa sa polaskom iz Pariza, a završna stanica je bila Sirkeži u Istanbulu. Sirkeži je poslednja stanica na Evropskoj strani, a ko želi da putuje dalje po Aziji treba da pređe Bosfor brodićem do Hajdarpaše. Sirkeži se nalazi u delu grada Eminonu u opštini Fatih. Odavde polaze i ovuda prolaze sve glavne linije za razne delove grada, pa se tu nalazi pristanište za trajekte, stanice za tramvaj i bus.. A da ja krenem od početka? ;)

Sirkeci stanica

субота, 19. март 2011.

40 dana i 40 noći šopinga


Juče, 18. marta, je počeo Istanbul Shopping Festval koji će trajati 40 dana, što znači do 26. aprila. Verovatno ste već videli reklame u novinama, ali šta zapravo predstavlja ovaj festival...



ISF znači:


уторак, 08. март 2011.

Mala družina u velikom gradu


2. deo - utisci

Prošli put sam vam pisala o organizaciji našeg putovanja vozom u Istanbul koji može (nadam se) da vas inspiriše na organizaciju bilo kojeg putovanja. Ovaj put ću pistati o detaljima putovanja naše male družine i pokušaću još jednom da vam dočaram zašto je Istanbul baš ta destinacija ka kojoj treba da se uputite.

Bio je mrak kada je nas petoro krenulo kombijem iz Temerina, a magla uopšte nije najavljivala divan i sunčan dan. U Novom Sadu smo pokupili Minu. Petar i Zorana su već bili u Beogradu pa smo se sa njima našli na stanici, oni su imali rezervacije za kušet, a mi smo rezervisali čim smo stigli. Svanuo je divan sunčan dan i mi smo u 7.50h krenuli iz Beograda. Srbija je stvarno prelepa, ali je voz baš spor...  Malo smo se uzmuvali pre granice jer su neki sumnjivi likovi zauzeli WC i stalno su se šećkali. Inače, kada voz stoji ne sme se ići u WC što je bio dodatni teret, ali kada smo stigli u Sofiju nismo više imali taj problem, ali smo imali drugi... nije radilo grejanje od Sofije do Istanbula.. šta se desilo ne znam, ali znam da sam se smrzavala i pored jakne i ćebeta. Ali zato je u vozu bila vesela atmosfera :) Domaćin vagona je bio fenomenlan, pa smo poslušali njegov savet i rasporedili smo se u 3 kušeta, zaključali se i legli da „ kao“ spavamo kako nam se ne bi neko od putnika iz Sofije uvalio. U Sofiji je ušlo gomila putnika, a među njima i Kinezi koji su se kasnije toliko napiliii da ne veruješ! Na granici su ih pola sata budili sa „pasport kontrol“, cela situacija je i carinicima bila smešna. Hehe :))) Nas je policija samo pitala da li imamo „drogič, beli praškić“  a kada su skontali da nemamo rekli su „pa kakvi ste vi to studenti“. Naša hladna noć je polako prolazila, a kako je sunce počelo da izlazi i kako smo bili sve bliži Istanbulu, meni je bilo sve toplije.
Opet su me dočekale one iste vetrenjače i moje srce je opet bilo puno. Stigli smo na Sirkeži stanicu veseli i orni za dalju akciju.